Centralni_Lookbook nakit proljeće 2018.

Njezina nizozemska avantura

Ocjena:

Autor: Zorica Živković Farina

Kad Zorica Živković Farina pošalje poruku da želi napisati tekst za portal, pristaneš i prije nego ga dobiješ. Jer znaš da voliš čitati što Zorica piše. A za www.moda.hr, Zorica je otkrila kako se uhvatila u koštac s petim nizozemskim godišnjim dobom. Što nositi kad je glavno prijevozno sredstvo bicikl, koji make-up koristiti kad kiši svakodnevno i zašto su Nizozemci (navodno) među najsretnijim ljudima na svijetu, otkrijte u nastavku!
Od trenutka kada sam prije nešto više od godinu dana došla u Nizozemsku život mi se potpuno promijenio. Bilo je to najočitije primjetiti po garderobi, ali i po oskudnoj količini kozmetičkih proizvoda. Često se znam našaliti na tvrdnju kako su stanovnici Nizozemske najsretniji na svijetu pitanjem: A što je s onima koji ne konzumiraju sve te silne legalizirane ‘opijate’? Oni mora da kisnu. Dobrodošli u moju realnost!
Svoj doživljaj Nizozemske pokušat ću vam prezentirati kroz garderobu i make-up. Pokisla sam. Opet sam pokisla. Ovdje stalno pada kiša. Samo trenutak, vratimo se na početak. Uz učestale i nepredvidive padaline važno je napomenuti da je osnovno prijevozno sredstvo u Nizozemskoj bicikl. Također bi pri tvrdnjama kako je bicikliranje zdravo tražila i pojašnjenje uvjeta u kojima je bicikliranje zdravo. U Nizozemskoj je zbog toga važno oblačiti se slojevito. No, to je ujedno i pravo umijeće.
Cilj da izgledate lijepo, skladno ili pak udobno zamijenite time da se oblačite pametno. U jednom danu trebate biti spremni na 4 godišnja doba. Iliti pet, ako to peto nazovemo Nizozemskim, a uključuje sva četiri godišnja doba poznata umjerenim geografskim širinama. Količina make-upa s kojom bi prošetali recimo subotnjom špicom ovdje bi izgledala groteskno, a u slučaju pljuska bili bi spremni za karneval žalosti. Čak i lakša kozmetika treba na sebi nositi oznaku: vodootporno.
Što se, pak, kose tiče zaboravite na taft i razne učvrščivače. U Nizozemskoj ništa nije zacementirano, ona doslovno njeguje ‘vjetar u kosi’. Ukoliko ste obožavatelji gela i voska, razveselit će vas činjenica kako ćete uštediti novac za kupnju tih preparata jer je ovdje sasvim prirodan look zvan ‘mokra kosa’. Nakit je također nepoželjan, jer nikad ne znate kada ćete zapeti za nekog ili nešto biciklom i doživjeti sudar prilikom kojeg vam par naušnica ili ekstravagantnija ogrlica ne bi išli u prilog.
Da, pogodili ste! U Nizozemskoj vam pri otvaranju bankovnog računa nude osiguranje za sudare na biciklu. Takoder, nakit bi mogao jako brzo, zbog nepredvidivih vremenskih uvjeta i oksidirati. Prije nekoliko dana susrela sam jednu jako lijepo sređenu gospođu i pomogla joj osloboditi haljinu iz zupčanika bicikla. Pojadala mi se kako ima tu divnu kreaciju u Yamamoto stilu i da ju je htjela malo izložiti, jer nema za to često priliku zbog neprilagođenosti dizajna prijevoznom sredstvu.
Tada sam se sjetila svoje nezgode u svilenom ogrtaču. Bio je prekrasan proljetni dan kada sam ‘zajahala’ svoj bicikl imena ’Pink arrow’ (Ružičasta strijela) i u svilenom ogrtaču krenula na večeru. Ogrtač se vijorio, sunčane naočale tajnovito su mi prekrivale oči... Naravno, bilo je i vjetra u kosi. Sve je izgledalo uvjerljivo ružičasto fantomski sve dok mi zupčanik nije zagrizao taj divni ružičasti ogrtač. Pokušavajući se osloboditi iz tih ralja postala sam prava atrakcija za fotografiranje turistima pod očitim utjecajem laganih opijata.
Bespomoćnost u kojoj sam se našla, pobudila je u meni edukacijski ton pa sam grupi mladića više naredila, nego rekla kako bi se mogli ponijeti kao pravi džentlmeni i pomoći dami u nevolji. Nakon 10 minuta grupa od četiri ruska turista oslobodila je moj svileni ogrtač uz lakše ozljede u obliku mrlja od ulja i nekoliko rupa na tkanini. Na večeri sam se pojavila crnih ruku i umrljanog ogrtača.
Od haljina i ogrtača nisam odustala unatoč tome što ih uvijek vežem u čvor kako bi im oduzela na dužini dok sam na biciklu. Također sam poboljšala koordinaciju vožnje na biciklu, pa dok vozim jednom rukom drugu držim na nozi što ograničava kretanje haljine kako ne bi otkrila više nego što je poželjno, čak i u tako otvorenom društvu kao što je nizozemsko. Tajice, uske hlače, tenisice, gumenjače, vjetrovka, jakna punjena perjem, obavezna kabanica u ruksaku. Da, ruksaku!
Ne zvuči nimalo elegantno, no ovdje možete zaboraviti pismo torbice i torbe preko ramena jer su jako nepraktične. Pri izboru gumenih čizama savjetujem jahaće, jer imaju uzak rub koji prijanja uz nogu i štiti od ulaska kise. Štikle na biciklu su rizik ravan onome kao da ste piromanu poklonili šibice, a postoji i rizik od slanja poruke da ste upravo završili smjenu u ‘onoj ulici sa svjetiljkama’. Manja peta jamči stabilno zaustavljanje, no oštećuje se o pedalu tijekom okretaja.
Kao što sam već napomenula visoke pete nisu prigodna obuća za "shallow land", no ja nisam željela riskirati da se poruka pretvori u prokletstvo. Osjećam se kao Flying Dutch.


Foto: Zorica Živković Farina


Ako vam se svidio članak, podijelite ga s prijateljima!
Poznanici su mi savjetovali kupnju vodootpornih hlača (kabanica za noge) tvrdeći kako im je taj ulog transformirao život. Naravno, na bolje. Nisam išla toliko daleko, no da su mi obećali sreću možda i bi. Kao primjenjive sekundarne materijale navela bih gumu, pamuk i ostale vodootporne tkanine. U momentu kada sam odavala počast svojim mekanim, dugim, svilenim haljinama uz diagnozu kako samo zauzimaju mjesto u ormaru dogodio se onaj ‘aha’ moment.
Tada sam, prema nekim hrvatsko-austrijskim zakonima o primjerenom odjevanju jednostavno preokrenula ploču. Duge svilene haljine nisu više bile za prigodne izlaske već sam ih odijevala za po doma i dok slikam, a ono što bi zvali kućnom odjećom postala je odjeća za van. U tom sam sređivanju počela pretjerivati čak i kada bi netko došao samo na kavu. Mislim da sam jednom prigodom imala i štikle koje mi je poslala dizajnerica Mia Marić uz poruku ‘Don’t forget to fly’.

Komentari (0 komentara)

Vaš komentar

pošalji poruku 0 znakova

Vezani članci

lookbook ss 2018

kolumne

Virtualni izlog Elysian