MODUS VIVENDI #obaveznalektira

Ocjena:

Autor: Maja Karnik

Onima koji o modi žele znati više, skrenula bih pozornost na jednu djevojku. Zove se Ivana Biočina i prije pola godine objavila je knjigu Modus vivendi. Knjiga se bavi ozbiljnim stvarima, ali ih objašnjava na jednostavan način. Pitka je, prosvjetljujuća i zabavna. Nešto kao obavezna modna lektira. Podnaslov "ogled o političkom, ekonomskom i društvenom u modi" daje naslutiti u kojem smjeru knjiga ide i baš me taj podnaslov potaknuo da je pročitam.

Prije svega zato što je danas teško naći ljude koji znaju napisati nešto konkretno i ozbiljno o modnoj industriji. A još je teže naći platforme koje bi nešto takvo htjele objaviti. Većina sadržaja svodi se na tabloidne uratke i superslatki senzacionalizam, a uz to je prisutna i tendencija vizualnom pa se tekstovi maksimalno krate i pojednostavljuju. Publika danas (navodno) nema vremena i strpljenja čitati duge analize. Osobno smatram kako dio publike ipak voli malo intelektualnog podražaja i traži sadržaj koji ih potiče na razmišljanje.
2.Naslovnica.jpg
Modus Vivendi #obaveznalektira
Većinu ipak zanimaju samo blic sadržaj i fotke, fotke, fotke. Možda to i nije nužno loše, ali loša stvar koja je iz svega proizašla je erozija novinarstva, ne samo modnog. I kritike. No, kad se već ovdje bavimo modom, zadržat ću se u tom području. Ukratko, Ivana u svojoj prvoj knjizi objašnjava brojne društvene fenomene i iluzije kroz prizmu mode. Ima tu distopijskog filma, arhitekture, literature, ideologije i fotografije - sve u svemu multidimenzionalno i jako zanimljivo štivo. Neki su dijelovi nevjerojatno prosvjetljujući.

Kao kad autorica citira Neila Postmana i njegovu usporedbu dvaju distopijskih romana - Orwellov 1984. i Huxleyev Vrli, novi svijet, od kojih je drugi zastrašujuća najava današnjeg vremena. "Orwell se pribojavao onih koji će nam uskraćivati informacije, Huxley se plašio onih koji će nam ih davati u tolikim količinama da ćemo postati pasivni i egoistični. Orwell se bojao da će sakriti istinu od nas, Huxley je strepio da će se istina utopiti u masi nevažnih podataka. Orwell se pribojavao da ćemo se pretvoriti u zarobljenu kulturu, Huxley je strahovao da ćemo se pretvoriti u trivijalnu kulturu zaokupljenu glupostima."
1.Ivana-Biočina.jpg
Autorica knjige Ivana Biočina
Zvuči poznato? Vrli, novi svijet je napisan 1931. godine! Kakve to veze ima s modom? Pa moda je ogledalo društva i vremena. Teror izbora i poplava gluposti o kojima piše Huxley na neki su način prisutni i u modi, samo tog možda nismo svjesni. Zatrpani smo tolikim informacijama  i od šume ne vidimo stablo. Jeste li već čuli za termin "teror izbora"? To bi ukratko značilo da smo slobodni biti i raditi što god hoćemo, a neograničen izbor mogućnosti nas zapravo zbunjuje i baca u tjeskobu jer štogod izabrali, uvijek imamo osjećaj da smo trebali probati nešto drugo.

Teror izbora između ostalog je doveo do zloglasnog straha od propuštanja (tzv. FOMO) kojemu se teško oduprijeti, a koji zapravo od naših života čini košmar. Trčimo okolo pokušavajući probati sve što postoji bez da znamo zašto i koji je smisao svega. U kontekstu mode, trčimo okolo i bezglavo trošimo, očekujemo da nam prepuni ormari život učine uzbudljivim iako je još Diana Vreeland svojevremeno jasno rekla kako "poanta nije u haljini, nego u životu koji u toj haljini živimo". Zbog toga volim knjige poput ove.
3.Fragment fotke iz knjige.jpg
Fragment fotografije iz knjige
Natjeraju me da malo promislim o svemu. Svidio mi se i dio o uličnoj modi koja se, kako Ivana piše, u posljednjih pedesetak godina drastično promijenila. Da, mijenjali su se trendovi, ali najveća promjena ulične mode nema veze s odjećom. Nekada je ulica bila pozornica za bunt i nezadovoljstvo. Neprihvatljivom i specifičnom garderobom izražavala su se mišljenja ili pripadnost nekoj supkulturi razvijenoj oko specifične ideologije. Danas se streetstyleri ne opterećuju značenjem odjeće ili stanjem u društvu.

Fokusirani su na sebe, izražavanje svoje osobnosti, traže pozornost i još važnije - pokušavaju sve pretvoriti u dobar business. Zapravo je i to svojevrsna ideologija, ali nenamjerna i nesvjesna - konzumerizam. Mladi danas možda više nego ikada imaju razloga za pobunu, ali ne ustaju iz komfora svojih fotelja. Bulje u ekrane različitih veličina uljuljkani u svoju naoko uzbudljivu svakodnevicu. I vole se šepuriti na ulici, ali i online. Istina je da mnogi od njih nemaju budućnost, niti znaju što od budućnosti žele, ali ih to svejedno ne tjera na prosvjed.
4.Radnice.jpg
Radnice, novi projekt na kojem Ivana Biočina radi
Uvjereni su kako je za sreću dovoljno trošiti, izgledati dobro, tulumariti i biti uspješan. A kamo to sve vodi? Nije bitno. Ivanina knjiga dokazuje kako je zaista zanimljivo pratiti i analizirati društvene promjene kroz modu. Ako vas zanimaju takve stvari, Modus vivendi je odlična prilika da malo zagrebete ispod površine i promislite o trendovima i odjeći na drugačiji način. Ivana nasreću ne namjerava stati na tome. U pripremi je nova knjiga znakovitog naslova Radnice koja će se pozabaviti raspadom naše tekstilne industrije.

Industrija koja je nekada bila ponos jugoslavenskog gospodarstva, propala je zajedno s Jugoslavijom. Danas je Hrvatska "šivaonica Zapada", odnosno zemlja jeftine radne snage gdje potplaćene radnice u gotovo robovlasničkom odnosu šiju za Zapad. Ivana istražuje kako su stvari izgledale nekad i kako je došlo do današnje situacije gdje su priče poput tvornice Kamensko, i brojnih drugih tvornica koje su nekada zapošljavale tisuće i tisuće radnica, česta pojava. Draga Ivana, svaka pohvala za inicijativu. Jedva čekamo nastavak. 

Komentari (0 komentara)

Vaš komentar

pošalji poruku 0 znakova

Vezani članci

lookbook ss 2018

kolumne

Virtualni izlog Elysian