Gdje je nestao glamur?

Ocjena:

Autor: Maja Karnik

I muzeji su, čini se, otkrili modu. Balenciaga, Givenchy, Jeanne Lanvin, Dries Van Noten, Oscar de la Renta i Alexander McQueen tek su dio ovogodišnjeg muzejskog repertoara diljem svijeta. Čak je i Zagreb u Muzeju za umjetnost i obrt dobio odličnu izložbu o povijesti vjenčanica na našim prostorima.

Sve to ipak više govori o muzejskoj publici, nego o muzejima, a interes publike eksponencijalno raste jer susret licem u lice s najljepšim haljinama prošlih desetljeća nije samo zanimljiva lekcija iz povijesti. Pogledati izbliza remek djela modne industrije, znači na trenutak osjetiti nedostižan i glamurozan život koji se naizgled vrti oko dokonih poslijepodneva i nezaboravnih tuluma i koji je sve samo ne ovaj naš - stresan i neizvjestan. Zbog toga se zaljubljenicima u modu ponekad čini da žive u podvojenom svijetu.

Jednom dimenzijom upravlja glad za svime lijepim i glamuroznim, dok drugom ravna stvarna sila kojoj se nikako ne uspijevamo otrgnuti - svakodnevica. Život u toj dimenziji je ubrzana multitasking ludnica. I dok tako balansiramo na dva kolosijeka, nerijetko se događa da u trku između obaveza budni sanjarimo o boljem životu. Čisti eskapizam, ali bez njega ne ide.
Krivca za ovakve iluzorne eskapade treba tražiti u modnim publikacijama. Još od Diane Vreeland i njenih "Zašto ne biste...?" ideja, časopisi nam nude viziju savršeno osmišljenog glamuroznog života kakav bismo i sami rado živjeli. Slatka je to manipulacija koja svijet čini ljepšim mjestom, a nas inspirira da tražimo više.

Vreeland je u stvaranju iluzije bila nenadmašna. Činjenica da i današnji urednici kroče istim stopama govori kako se stvari nisu puno promijenile i i dalje smo gladni glamura. Ali ono za čime rado čeznemo i čime hranimo maštu, kao da je rezervirano samo za maštanje, muzeje i rijetke posebne prilike. Na ulicama glamura ni za lijek.

Jednostavna šminka, casual garderoba, ravne cipele. Kako je glamur od imperativa ženske ljepote postao samo muzejski eksponat? Puno se toga promijenilo. Prvo industrijska, pa onda seksualna revolucija, fotografija, youthquake, punk,  globalizacija... Na tom putu, kao odraz društvenih promjena, drastično se promijenila i moda. Kakvo je stanje danas?
"Ljudi su sve manje zainteresirani za cifrasto odijevanje", smatra Shiona Turini iz američkog Cosmopolitana. "Prošla su vremena kad smo bili spremni trpjeti neudobnost i bol radi ljepote." U svijetu gdje je dvadeset i četiri sata premalo za sve što u danu treba obaviti, vremena za cifranje baš i nema. Traži se odjeća u kojoj je sve to moguće odhendlati, a visoke pete i visoka moda baš se ne uklapaju u priču.

Ipak, puno je dizajnera čije kolekcije odgovaraju na ove izazove. Donna Karan, Michael Kors, Stella McCartney i Pheobe Philo možda su najpoznatiji. Istovremeno se pojam društveno prihvatljivog odijevanja rastegnuo do maksimuma. Na krilima ovih promjena pojavila se nova zabavna igra svjetskih i domaćih streetstylerica - kombiniranje visoke mode s opremom za tjelesni.

Tenisice u kombinaciji s kožnim suknjama, pamučne majice ispod luksuznih sakoa i svilene bluze s trkaćim hlačicama. Nakon ulica, trend je osvojio i modne piste pa sad spomenute tenisice, majice i trkaće hlačice postoje u Marc Jacobs, Alexander Wang, Sonia Rykel, pa čak i Chanel izdanju.
Nekima se ovaj modno-sportski oksimoron nimalo ne sviđa, ali jasno je što ga čini privlačnim. Osim što podrazumijeva udobnost i cool, zaista pojednostavljuje život. Vremena kad se neudobnost spremno trpjela radi ljepote čine se zaista dalekima. Žene su tada uglavnom bile uzdržavane, a danas su emancipirane. Uz to se čini da bi sada radije bile mlade, cool i uspješne, nego glamurozne.

Promijenio se sustav vrijednosti. Žene su nekada glamuroznom pojavom nastojale fascinirati kako bi stekle ugled i položaj. Danas barem u teoriji imaju jednaka prava i život im ne ovisi o udaji ili muškarcu. Emancipacija je sa sobom donijela mogućnost izbora pa žene danas biraju sasvim drugačiju garderobu. Ipak, lovci na cool i udobnost kao imperativ nisu jedini uzrok erozije glamura.

Glamurozne ličnosti iz prošlosti - kitnjaste demimonde ljepotice, dive zlatnog doba Hollywooda, glamazonke iz Warholove disko enklave ili Saint Laurentova boemska klika - karakterizirala je određena nedodirljivost i udaljenost. Obični su smrtnici mogli samo zamišljati kako glamurozna društvena krema provodi poslijepodneva i večeri. Tajanstvenost je njihov zatvoreni krug činila još čarobnijim.
Danas je malo toga ostavljeno mašti kad govorimo o svojim životima. Čak je i u Hollywoodu sve dano na pladnju ili, modernim rječnikom rečeno, twitteru i fejsu, gdje možemo pratiti svaki korak omiljene nam zvijezde. Uz to, brojne se glumice trude ostaviti dojam normalnih, dosadnih ljudi koji s obje noge stoje čvrsto na zemlji. Njihova off-duty izdanja i nenašminkane fotografije sigurno čine čuda za samopouzdanje izgledom preopterećenih žena diljem svijeta.

Ali ako znamo da su i dive samo "obični" ljudi, što ih onda čini glamuroznima? Naš vrli, novi svijet se u proteklih stotinjak godina očito drastično promijenio. Kroz tu metamorfozu, mnoge su stvari izgubile značaj - privatnost, pristojnost, strpljenje - ali ipak ne i glamur. Unatoč tehnološkom napretku i prevladavanju komfora u odijevanju, glamur je i dalje glamur.

U svojoj biti, ostao je ona ista čarobna iluzija koja nas osvaja i otvara nam oči, uvjeravajući nas kako u životu postoji više od sive svakodnevice. Istina je da ta svakodnevica danas ne izgleda baš glamurozno i da se s glamurom susrećemo uglavnom u muzejima i modnim časopisima, ali i to je dovoljno. Jedan editorijal ili izložba mogu biti inspiracija da povjerujemo u bolji život i posegnemo za snovima koji nam se čine nedohvatljivima. I to je ono važno. Važno je da nastavimo sanjati.

Komentari (0 komentara)

Vaš komentar

pošalji poruku 0 znakova

Vezani članci

lookbook ss 2018

kolumne

Virtualni izlog Elysian